Povratkom obradi zemlje, aktivnosti od koje su prije rata širom Podrinja hranile svoje porodice, žene koje su preživjele ratne torture i seksualno nasilje pronalaze način da liječe rane i bolne uspomene, dok se nose s traumama u svakodnevici života.

Proljeće 1992. godine Hanka ne pamti po mirisu usjeva u Liplju pored Zvornika, jorgovana pored kuće i ruža koje su pupale čekajući prve cvjetove. Pamti ga po mirisu vojničke čizme koja joj je gazila lice, znojnom dahu komšija koji su umjesto pomoći činili zločine i danima u kojima je umrlo čovječanstvo za nju i desetine drugih žena.

Dok osuđeni Novak Đukić izbjegava izdržavanje kazne u Srbiji, porodice i prijatelji na Kapiji i dalje traže odgovore, prisjećajući se prekinutih ljubavi, neostvarenih planova i posljednjih razgovora sa djecom koja su 25. maja 1995. godine izašla u grad i nikada se nisu vratila.