Novembar je 2025. godine kada Amra iz Banovića kontaktira Dom zdravlja kako bi zakazala ginekološki pregled za sebe i svoju 15-godišnju kćerku. Prvi slobodan termin dobile su tek za mjesec dana, ali dolaskom na pregled u decembru dočekale su zatvorena vrata.
“Sestra nam je rekla da nas doktorica ne može primiti, jer negdje mora ići”, ispričala je ona za Platformu za istraživačko novinarstvo dodajući da nije uspjela ni da dobije drugi termin.
“Kaže, ne naručujem. Zašto ne naručujete? Kaže, pa dođi, ako bude doktorica primit će te”, kazala je ona.
Amru, što nije njeno pravo ime, PIN štiti zbog osjetljivosti podataka njene maloljetne kćerke. One nisu uspjele obaviti pregled u Domu zdravlja u Banovićima, zbog čega su primorane pomoć potražiti privatno.
Redovni ginekološki pregledi imaju ključnu ulogu u ranom otkrivanju stanja koja u početnim fazama često nemaju nikakve simptome, objašnjava ginekologinja Dženita Kurtćehajić.
“To se posebno odnosi na prekancerozne i rane kancerozne promjene na grliću materice, kao i na različite hormonske poremećaje, miome i ciste. Kada se simptomi pojave, bolest je često već uznapredovala”, pojašnjava dr. Kurtćehajić.
Ukupno 530 žena u Tuzlanskom kantonu izgubilo je život od bolesti reproduktivnih organa u periodu od 2015. do 2024. godine, pokazuju podaci Federalnog zavoda za statistiku. Samo od raka grlića materice, bolesti koja se može spriječiti redovnim screening pregledima i ranom detekcijom, ukupno je preminulo 169 žena.
Platforma za istraživačko novinarstvo je sprovela anketu sa 155 ispitanica iz različitih gradova i općina Tuzlanskog kantona s fokusom na dostupnost ginekoloških usluga u javnim zdravstvenim ustanovama u njihovim lokalnim zajednicama. Rezultati pokazuju da je većina žena prinuđena čekati preko 15 dana na pregled.
Trećina žena je navela da pregled uglavnom može zakazati bez većih poteškoća u okviru mjesec dana, do preko 30 posto žena navodi da je do termina teško doći, a preko 13 posto njih ocijelo je zakazivanje termina vrlo teškim.
Bez termina ili ginekologa
Onkološka pacijentica iz Srebrenika, Erna Hajdarević Poljaković na termine je, uprkos prednosti za naručivanje zbog dijagnoze, morala čekati mjesecima, zbog čega se odlučila na privatno liječenje.
“Rečeno mi je da mogu doći na red tek za dva mjeseca, čak i kao onkološki pacijent”, ispričala je ona.
Erna objašnjava da je 2023. godine bila primorana platiti privatno liječenje zbog promjena na grliću materice, jer joj je nakon pregleda sugerisano da u javnom zdravstvenom sistemu neće moći dobiti adekvatnu terapiju, poput krioterapije.
“Tada sam razmišljala o tome šta je sa ženama koje nemaju novac”, prisjeća se.
Kada joj je nakon pogoršanja stanja i operacije ponovo bilo onemogućeno kontinuirano liječenje u javnom sistemu, Erna je je bila primorana nastaviti terapiju kod privatnog ginekologa što povećava troškove pacijenata koji su u potrebi za brzim liječenjem.
Četiri mjeseca ranije pokrenuta je i peticija za zapošljavanje dodatnih ginekologa u Srebreniku zbog dugih čekanja ili nemogućnosti na dobijanje zdravstvene usluge.
“Jedan ginekolog je u penziji, a druga ginekologinja dolazi iz Tuzle i radi samo nekoliko sati u nekoliko dana, što je nedovoljno za potrebe žena, trudnica i porodilja”, navodi se u peticiji koju je potpisalo preko hiljadu i po osoba.
U Srebreniku, opštini koja prema popisu stanovništva broji preko 20 hiljada žena trenutno je zaposlen samo jedan ginekolog, potvrđeno je iz Doma zdravlja Srebrenik za PIN.
“Smatram da Srebrenik bez bar dva stalna doktora ne može normalno funkcionisati, nema šanse”, tvrdi Erna.
Po jedan ginekolog zaposlen je u Banovićima, Doboj Istoku, Kalesiji i Teočaku, opštinama koje imaju hiljade žena u potrebi za ginekološkim uslugama, dok opštine Čelić, Kladanj i Sapna nemaju stalnog zaposlenog ginekologa.
“Nemamo svog ginekologa. Pod ugovorom smo sa ginekologom iz Teočaka, doktorica dolazi jednom sedmično, s tim da ako se ukaže potreba za dva dolaska, mi to dogovorimo interno sa doktoricom da se ne prave liste čekanja”, kazala je Enisa Mahmutović, glavna medicinska sestra u Domu zdravlja Sapna.
Odgađanje pregleda ili duga čekanja omogućavaju progresiju bolesti koje su u početku bile blage ili bez simptoma, tvrdi Kurtćehajić.
“Poseban problem predstavlja odgođeno otkrivanje prekanceroznih promjena koje mogu progresirati u invazivni karcinom, što zahtijeva agresivnije liječenje i značajno pogoršava prognozu”, navodi ona.
Neliječene genitalne infekcije, objašnjava, Kurtćehajić, mogu dovesti do hronične upalne bolesti male karlice i posljedično do oštećenja jajovoda i smanjene plodnosti. Hormonski disbalansi mogu postati kompleksniji i uticati na menstrualni ciklus, metabolizam i opće zdravlje.
Čak 124 žene koje je anketirao PIN kazale su da su, zbog nedostupnosti usluge u Domovima zdravlja, bile primorane ići kod privatnog ginekologa.
Zdravlje na čekanju, pregled na naplati
Većina anketiranih žena opisalo je odlazak privatno kod ginekologa kao finansijsko opterećenje i razlog za odustajanja od preventivnih pregleda, koji u najvećoj mjeri mogu spriječiti nastanak ili širenje ginekoloških oboljenja.
“Žene slabijeg imovinskog stanja često uspiju osigurati sredstva za jedan pregled, ali pri tome žive u stalnom strahu šta će se desiti ukoliko dobiju preporuku za dodatne pretrage, dijagnostiku ili terapiju”, kaže Delija Hidić iz Fondacije CURE.
Na taj način, kako navodi, zdravstvena zaštita postaje lanac troškova koji mnoge žene ne mogu pratiti, što dovodi do odgađanja ili prekidanja liječenja.
“Ovakav sistem produbljuje socijalne razlike i dovodi u pitanje jednakost u ostvarivanju prava na zdravlje”, naglašava Hidić.
Iako je zaposlena, Amra koja je na termin u Banovićima čekala preko mjesec dana, kaže da odlazak privatno ginekologu za kćerku i nju predstavlja finansijski teret jer pregledi koštaju i do 70 KM, a uz dodatne pretrage troškovi mogu biti i značajno veći.
“Baš mi je opterećenje taj mjesec. A kako će tek žene ići gdje u porodici samo jedno radi”, kaže ona.
Prema podacima PIN-a dobijenih od Domova zdravlja u Tuzlanskom kantonu, svi pregledi su poptuno besplatni, izuzev Doma zdravlja Gračanica gdje se usluga PAPA testa naplaćuje. Osam posto anketiranih ispitanica je navelo da su i u Domovima zdravlja morale plaćati određene ginekološke usluge, najčešće u iznosu od 20 do 50 KM.
Razlog za odlazak ginekologu privatno nije uvijek samo novac. Nepristupačne ordinacije u Domovima zdravlja i barijere za osobe sa invaliditetom narušavaju princip jednakog pristupa zdravstvenoj zaštiti.
“Problemi nisu obuhvatali samo nedostatak prilagođenog ginekološkog stola za pregled, već i prisustvo arhitektonskih barijera koje otežavaju ili onemogućavaju pristup samom ginekološkom odjelu”, navodi Hidić
Žene sa invaliditetom još uvijek ne mogu samostalno otići na pregled i potrebna im je podrška personalne asistencije, kaže Adisa Kišić, predsjednica Udruženja Lotos iz Tuzle.
“One uglavnom imaju nizak nivo samopouzdanja te su zbog nepristupačnosti dodatno obeshrabrene da vode adekvatnu brigu o svom zdravlju i obavljaju redovne preglede, što ih dovodi u povećan rizik od ginekoloških bolesti”, kaže Kišić.
Ona smatra da je neophodno u većoj mjeri raditi na edukaciji i podizanju svijest, te uticati na donosioce odluka da poboljšaju uslove za zdravstvenu zaštitu žena sa invaliditetom.
Promjene koje mogu spasiti živote žena
Polovina opština i gradova u Tuzlanskom kantonu ima jednog ili nijednog zaposlenog ginekologa što žene u ovim zajednicama ostavlja prepuštene sebi i ličnim finansijskim mogućnostima za liječenje. Kako bi se stanje unaprijedilo, neophodno je pristupiti rješavanju ovog problema sistemski i dugoročno, smatra Hidić.
“To podrazumijeva zapošljavanje većeg broja ginekologa/ginekologinja, ravnomjernu raspodjelu zdravstvenog kadra, kao i unapređenje organizacije zdravstvenog sistema kako bi se smanjile liste čekanja”, pojašnjava.
Potrebno je, dodaje, unaprijediti infrastrukturu i pristupačnost, kroz osiguravanje prilagođenih ginekoloških stolova i ambulanti koje su dostupne svim ženama, uključujući žene sa invaliditetom.
“Uvođenje mobilnih ginekoloških timova može značajno doprinijeti dostupnosti usluga u udaljenim područjima”, ističe.
Posebno je važno raditi na izgradnji povjerenja između zdravstvenog sistema i korisnica usluga dodaje Hidić, objašnjavajući da javne tribine i razgovori mogu razbiti predrasude i smanjiti strah i stigmu za odlazak na predled.
“Sve ove mjere zajedno trebaju doprinijeti stvaranju sistema u kojem će zdravstvena zaštita biti dostupna svim ženama ravnopravno”, zaključuje.
Amra iz Banovića kaže da je željela svoju 15-godišnju kćerku odvesti na razgovor sa ginekologom, kako bi još od tinejdžerske dobi shvatila važnost preventivnih pregleda. Posebno zbog toga joj je teško palo što je njena kćerka već na prvom zakazanom terminu, umjesto ohrabrenja, upoznavanja i riječi podrške, naišla na zid i saznala za sistemske propuste u zdravstvenoj zaštiti.
“I kažu ženama da brinu o prevenciji. Kako ću se brinuti o prevenciji kada nema nikad doktora”, kaže ona.
