Nakon što je Visoki predstavnik Bosne i Hercegovine Christian Schmidt u julu 2024. godine iskoristio “bonske ovlasti” te nametnuo izmjene i dopune Izbornog zakona Bosne i Hercegovine kojima su Centralnoj izbornoj komisiji (CIK) date ovlasti da kažnjava dezinformacije koje mogu dovesti u pitanje integritet izbornog procesa, ali i da ograniči mogućnost izvještavanja o izborima medijima koji ne ispunjavaju propisane obaveze transparentnosti, praksa koju CIK stvara zasniva se na nepoznatim mehanizmima utvrđivanja dezinformacija, smatra urednik platforme za provjeru činjenica Raskrinkavanje.
„U slučaju CIK-a, najveći je problem nepostojanje, ili bar javna nedostupnost, metodologije prema kojoj se utvrđuje tačnost informacija u ovom kontekstu. CIK možda i može dokazati da ima kredibilitet i kapacitet da se bavi ovim pitanjima, ali sve dok javnost nema uvid u metodologiju i pravila prema kojima to rade, povjerenje ostaje upitno“, kazao je Emir Zulejhić objašnjavajući da je pri utvrđivanju tačnosti najbitnija jasna i transparentna metodologija prema kojoj se činjenice utvrđuju.
S druge strane, Zulejhić važnim smatra i kredibilitet osoba koje takvu metodologiju implementiraju.
„Osobe koje se bave provjerom tačnosti ne moraju biti stručnjaci iz neke konkretne oblasti, ali moraju biti kapacitirani istraživači koji trebaju dokazati svoju objektivnost i nepristrasnost“, objašnjava on.
Izborni zakon BiH propisuje da je političkim subjektima zabranjeno da putem medija iznose lažne informacije koje mogu ugroziti integritet izbornog procesa i dezinformisati birače, što CIK-u daje ovlaštenje da provede postupak kada postoji sumnja na takvu povredu. Za širenje netačnih informacija zakon predviđa i novčane kazne.
Iz CIK-a BiH nisu odgovorili na upit o načinu utvrđivanja dezinformacija, postojanju resursa i mehanizama za njihovo kontrolisanje.
Istovremeno, zakon po prvi put posebno uređuje obaveze online medija. Oni koji odluče izvještavati o izbornoj kampanji moraju osigurati javne i transparentne informacije o svom vlasništvu, a mediji u BiH dužni su izborna dešavanja pratiti pravično, profesionalno i stručno, uz poštivanje novinarskog kodeksa. Na papiru, pravilo je jasno, smatraju stručnjaci, ali u praksi, podaci CIK-a otvaraju pitanje koliko se ono primjenjuje.
„Takva odredba u Izbornom zakonu postoji od marta 2024. godine kada je izmjene Izbornog zakona nametno tadašnji Visoki predstavnik u BIH, Crhistian Shmidt. Ni tada ni sada, dvije godine poslije, niko ne prati primjenu ove zakonske odredbe, a iz sadržaja zakona nije jasno ko je dužan pratiti njenu primjenu, koje su moguće posljedice njenog kršenja ni ko je nadležan za postupanje u takvim slučajevima“, kazao je Tarik Moćević iz Mediacentra Sarajevo.
Moćević objašnjava da je problem dublje prirode i da se tiče izostanka cjelovitog zakonskog rješenja pitanja transparentnosti vlasništva nad medijima koje bi uključivalo i online medije.
„Transparentnost vlasništva online medija je sada pitanje njihove dobre volje; zahtjev za takvo nešto u ovom trenutku postoji samo na nivou samoregulacije i ove nedorečene odredbe Izbornog zakona. U takvim okolnostima, ozbiljniju opredjeljenost većeg broja online medija da objave informacije o svojim vlasnicma prosto nemamo na osnovu čega očekivati“, kazao je on.
CIK BiH od uvođenja izmjena Izbornog zakona BiH do danas nije izrekao nijednu kaznu zbog netransparentnosti online medija koji izvještavaju o izbornom procesu. Iz ove institucije, do objave teksta, nisu dostavljeni odgovori o primjeni ove odredbe zakona.
Stvaranje prakse bez dokazivanja činjenica
Prema podacima CIK-a za Lokalne izbore 2024. godine, nije izrečena nijedna sankcija za širenje dezinformacija i lažnih vijesti. Tokom predizborne kampanje zaprimljena su ukupno četiri prigovora zbog širenja dezinformacija i to protiv Naše stranke i Demokratske fronte, Naroda i pravde, Pomaka, te DNZ BiH-Krajiške stranke. Odlučujući o njima, CIK je donio jednu odluku kojom je prigovor odbijen kao neosnovan, dva zaključka o obustavi postupka i jedan odgovor podnosiocu. Na jednu odluku podnesena je žalba Apelacionom odjelu Suda BiH, koji ju je odbio kao neosnovanu.
Za prijevremene izbore za predsjednika Republike Srpske, prema evidenciji CIK-a, do početka septembra 2026. godine evidentirano je više postupaka zbog sumnje na širenje lažnih informacija. CIK je u jednom slučaju izrekao kaznu SNSD-u od 4.000 KM zbog izjava Milorada Dodika putem medija, dok je u drugom slučaju SNSD kažnjen sa 5.000 KM zbog sadržaja koji je Dodik objavio na društvenoj mreži X. U postupku protiv Ujedinjene Srpske i Nenada Stevandića CIK je izrekao kazne od po 4.000 KM kazne stranci i njenom predsjedniku, nakon što je utvrđeno da su putem javnih medija iznosili lažne informacije.
„Sam CIK je u više navrata priznao, a stručnjaci podupiru ovu tvrdnju, da je broj zaposlenih u ovoj instituciji premalen da bi bilo moguće ispratiti i kazniti sve ili bar većinu dezinformacija ili slučajeva govora mržnje. Broj kazni je jednocifren. S tim u vezi, stručnjaci su često i opravdano nezadovoljni rezultatom rada CIK-a u tom smislu“, kazao je istraživački novinar Detektora, Irvin Pekmez.
Pitanje kapaciteta u pogledu broja zaposlenih osoba i broja analiza koje te osobe mogu uraditi u kratkom periodu predizborne kampanje i Zulejhić smatra važnim za razmatranje.
„Sve i da postoji javno dostupna metodologija koja je kreirana prema visokim standardima koji osiguravaju nepristrasnost i kvalitet, te da CIK dokaže svoj kredibilitet, ostaje pitanje koliko slučajeva sama komisija može riješiti, s obzirom na to da se iste osobe u isto vrijeme bave i raznim drugim izbornim pitanjima“, kazao je Zulejić.
Evidencija pokazuje i da sankcionisanje nije pratilo svaki prijavljeni slučaj. CIK je SNSD kaznio sa 5.500 KM zbog objave Staše Košarca na društvenoj mreži X, koju je prenijela i RTRS, dok je u predmetu protiv SNSD-a i Nikole Špirića postupak bio pokrenut zbog sumnje na kršenje zakona. U drugom predmetu, koji se odnosio na objavu Milorada Dodika o CIK-u BiH i Christianu Schmidtu, postupak je obustavljen. Za još nekoliko prijava CIK je tokom septembra tražio izjašnjenja ili tek pokrenuo postupak, uključujući predmet protiv SNSD-a i Sanje Vulić zbog njenog gostovanja na RTRS.
„Dosadašnji primjeri kazni koje je CIK u ovom kontekstu izrekao, pokazuju da potencijalno postoje i dodatni problemi sukoba interesa, s obzirom na to da CIK odlučuje o sankcijama za poliitčke aktere koji govore upravo o ovoj instituciji, a ponekada i o članovima CIK-a lično“, objasnio je Zulejhić.
CIK je u svojoj publikaciji o dezinformacijama tokom Općih izbora 2026. godine sam ukazao na potencijalnu štetnost takvih sadržaja za izborni proces, navodeći da dezinformacije mogu ugroziti povjerenje u institucije i izborni proces.
Tokom Općih izbora 2026. godine, CIK-u je prijavljeno ukupno 12 političkih subjekata, odnosno stranaka zbog sumnje da šire dezinformacije i lažne vijesti o izbornom procesu. Do izbornog dana, CIK je izrekao samo četiri novčane kazne za izjave poput tvrdnji da će izborni listići ličiti na listiće za loto ili da su izbori sa novim tehnologijama nametnuti od stranaca.
„Predmetnom izjavom je dezinformisao birače o uvođenju izbornih tehnologija, a CIK je imao uvid u njegove izjave i vodio je postupak po službenoj dužnosti i cijeneći kompletan sadržaj, cijeni da je riječ o kršenju zakona, te je prijedlog da se politička stranka Ujedinjena srpska zbog širenja dezinformacija kazni sa četiri hiljada KM, te da se predsjednik stranke Nenad Stevandić kazni sa četiri hiljade KM“, kazao je Mišo Krstović na 54. sjednici CIK-a BiH.
Ove odluke CIK-a predstavljaju stvaranje prakse primjene odredbi izmijenjenog Izbornog zakona kojim se ovoj instituciji daju ovlasti da kažnjava dezinformacije koje mogu uticati na izborni proces. Ova institucija od izmjene zakona do danas nikada nije transparentno objavila načine utvrđivanja dezinformacija niti osobe koje su uključene u ovaj postupak.
„Iz ograničenih informacija koje su dio samih odluka koje CIK objavljuje, može se zaključiti da u dosadašnjim odlukama postoji ozbiljan problem dokazivanja netačnosti informacija, ali i odabira činjeničnih tvrdnji koje se istražuju. Tvrdnje da je neko “neobjektivan” i “pristrasan”, recimo, ne bi trebale biti tvrdnje koje se na taj način ocjenjuju, s obzirom na to da više predstavljaju vrijednosne sudove već činjenice“, objasnio je Zulejhić.
Da bi odluke CIK-a bile potpune, Zulejhić kaže kako one moraju imati jasno navedene činjenice na osnovu kojih je ustanovljeno da je nešto dezinformacija, što dosadašnji primjeri nisu pokazali. S druge strane, on problematizira i razmatranje pitanja namjere u širenju dezinformacija.
„Neko ko plasira netačnu informaciju, uvijek će reći da namjere nije bilo, dok druga strana nema način da to dokaže. U kontekstu utvrđivanja činjenica, namjera nije bitna koliko krajnji ishod i posljedica“, poručio je on.
Izostanak praćenja netransparentnost medija
Izmjene Izbornog zakona BiH nalažu online medijima koji se opredijele za izvještavanje o izbornoj kampanji da osiguraju javne i transparentne informacije o svom vlasništvu i da se obavežu da će pravedno, profesionalno i stručno pratiti izborne aktivnosti uz dosljedno poštovanje novinarskog kodeksa, te opšteprihvaćenih demokratskih principa i pravila, posebno osnovnog principa slobode izražavanja.
„Izborni zakon Bosne i Hercegovine je jedini zakon u BiH koji specifično zahtijeva od online medija koji izvještavaju о izbornoj kampanji da osiguraju javno dostupne i transparentne informacije о svom vlasništvu“, kazao je Moćević.
Kako zakon ne propisuje nadzor, sankcije niti bilo koji mehanizam kontrole, Moćević smatra da ozbiljniju opredjeljenost većeg broja online medija da objave informacije o svojim vlasnicima nema na osnovu čega očekivati.
„Politički subjekti svoje primjedbe na sadržaj u štampanim i online medijima u vezi s praćenjem izborne kampanje upućuju Vijeću za štampu i onlajn medije u Bosni i Hercegovini“, navodi se u Izbornom zakonu BiH bez obrazloženja o nadzoru transparentnosti medija koji izvještavaju o izbornom procesu.
Prema mapiranju online portala u Bosni i Hercegovini, Vijeće za štampu i online medije je u 2025. godini objavilo da su identifikovali ukupno 288 informativnih portala od kojih 60 posto nema transparentno vlasništvo niti impresum.
Nakon izmjena Izbornog zakona u junu 2024. godine, tadašnja predsjednica CIK-a BiH Irena Hadžiabdić, kazala je da njihova institucija nema kapacitete da se nosi za izmjenama zakona, te da dužnost nadzora online portala ne treba biti na njima.
“To je više odredba koju bi bili dužni poštovati portali koji odlučuju da objavljuju informacije o kampanji. Oni su u obavezi dati sve podatke o vlasništvu portala“, kazala je Hadžiabdić tada na konferenciji za javnost.
Netransparetni online mediji često su izvor za širenje dezinformacija, kako o izbornom procesu, tako i o drugim društvenim pitanjima, što je zbog posljedica koje prouzrokuje prva informacija u javnosti, teško ispraviti.
„Dezinformacija, jednom kada se plasira, ona često postaje prva ćelija iz koje slijedi razmnožavanje koje je nemoguće kontrolisati. Dok Detektor ili neka druga organizacija dokaže da je riječ o problematičnoj izjavi, ona je već nebrojeno puta podijeljena, republikovana i pojačana i postaje 'istina'", kazao je Pekmez.
On objašnjava da je često slučaj da publika zasniva nove dezinformacije na osnovu jedne objavljene, što ide u prilog širenju netačnih poruka, za koje smatra da su unosan politički posao sa malo ili nimalo posljedica.
„Ono što je pozitivno jeste da uz takve poruke postoje baze gdje se može pronaći argument ili dokaz da je ona naprosto-laž“, kazao je Pekmez koji se kao istraživački novinar Detektora bavi utvrđivanjem dezinformacija.
Online mediji su izričito prepoznati kao mediji u Izbornom zakonu, koji ne tretira internet kao prostor izvan izbornog nadzora, a političkim subjektima dozvoljava vođenje kampanje putem interneta pod uslovima propisanim zakonom.
„Ukoliko bi kazne bile veće a kažnjavanje dosljednije, rezultat bi vjerovatno bio drugačiji“, kazao je Zulejhić dodajući da je izmjena zakona kojom se dezinformacije regulišu nejasna, te da uključuje institucije koje nemaju kapacitete i resurse za utvrđivanje činjenica.
„Smatram da je pitanje dezinformacija u izbornom zakonu generalno riješeno bez namjere da se riješi na najbolji mogući način. To je urađeno na nedovoljno jasan i precizan način, bez konsultacija sa civilnim društvom, kao i bez uzimanja u obzir najboljih praksi iz drugih zemalja“, poručio je on.
