Na svega 15 minuta vožnje od gradske gužve Tuzle, obgrljeno zelenilom šuma i jezera Modrac prostire se naselje Kiseljak. Iako poznato po turističkim potencijalima i prirodnom izvoru kisele vode, ovo mjesto značajno karakterišu vedrina i srčanost više od 130 domaćinstava romske zajednice, od kojih je većina starosjedilaca.
Prilazeći mahalama naselja Kiseljak, dječija vreva i igra preplavljuju prostor, ali zainteresovanost mještana prestaje na pomen vakcinacije djece. Razlog tome su strah od imunizacije i neinformisanost građana, objašnjavaju medijatori ove zajednice.
Mlada majka iz Kiseljaka, u razgovoru za Platformu za istraživačko novinarstvo (PIN) priča kako je prije devet godina dobila sina za kojeg je odlučila da neće primiti vakcinu zbog informacija koje su dolazile do nje.
“Vjerujem ja doktorima, ali ovako kada čuješ neke priče, da je dijete umrlo, strah te uzima, tako da nisam smjela. Znam ja da je vakcina dobra i zdrava za djecu, ali priče prepadaju tako da ne smiješ”, ispričala je Samira Tahirović.
Godinu dana mlađu kćerku, uprkos strahu zbog informacija na internetu, odlučila je vakcinisati zbog uslova za upis u školu.
“Pričali su da je beba umrla zbog vakcine, da je dobila vakcinu, zato nisam dala, a ona kada je krenula u školu, nisu mi dali karton pa sam morala da je vakcinišem”, kaže ona.
Samira je jedna od rijetkih stanovnica naselja Kiseljak, nadomak Tuzle, koja je pristala govoriti za PIN o procesu imunizacije u porodici, ali i razlozima za odluku. Drugi mještani koji nisu vakcinisali djecu, odbijaju govoriti o tome.
Desetine stanovnika romske populacije naseljenih u Kiseljaku opisuju kako su djecu vakcinisali po pozivu ljekara i da nikada nisu tu odluku preispitivali. Za druge komšije koje odbijaju vakcinisati djecu kažu kako se informišu na društvenim mrežama i šire strah o negativnim posljedicama.
„Boje se vakcina, čuli da su djeca imala problema, čuju na internetu, da djeca ostanu paralizovana i svako se boji za svoje dijete”, kazala je Safija Mustafić za PIN.
Ona je svoju djecu, kao i unučad redovno vakcinisala, što je doprinijelo zdravijem odrastanju, kako kaže, i manjem strahu od širenja zaraza.
“Pa doktor nas nazove i kaže kad je vakcina i mi dođemo. Dolazili su ovdje u ambulantu, a i u Tuzlu smo išli, ali su redovno svi vakcinisani. A u komšiluku slabo ko hoće“, priča ona.
Prema procjenama UNICEF-a u BiH stopa vakcinacije obaveznim vakcinama djece u romskim zajednicama je tek između pet i šest posto, što povećava rizik od širenja oboljenja, poput epidemije morbila u 2023/2024. godini.
“Ukoliko se pojavi bolest, znači mi imamo tu vojsku nevakcinisane djece i eto nam epidemije i teških komplikacija i ne daj Bože, smrtnog ishoda. U epidemiji morbila koju smo imali 2024. godine, 95,6% oboljelih su bila djeca koja su nevakcinisana, znači nisu imala nijednu dozu MRP vakcine. Slična situacija i sa ostalim revakcinama”, kazala je Jasmina Brkić Džambić iz Zavoda za javno zdravstvo TK.
Predsjednica romskog udruženja „Bolja budućnost“ iz Tuzle kao razlog za smanjen obuhvat obaveznim vakcinama pripisuje ličnosti roditelja i njihovom neinformisanju o prednostima.
„Što se tiče razloga zbog kojih dio romske djece nije vakcinisan, to su upravo neinformisanost, nedovoljno znanje samih roditelja o prednostima vakcinisanja djece, ali ponekad i udaljenost za one koji žive u ruralnim područjima jer nemaju sredstava za prevoz, ili se dešava da nemaju ni gradskog prevoza često do grada“, kaže Indira Bajramović za PIN.
Ona objašnjava da su romska djeca u sistemu zdravstvene zaštite preko Centra za socijalni rad, odnosno preko Ministarstva zdravstva ukoliko su u školskom uzrastu i da romske porodice nemaju prepreka za dobijanje zdravstvene njege, kao ni imunizacije djece.
Smanjen obuhvat dovodi do širenje epidemija
Prisjećajući se prvog susreta sa morbilama, Nina Mekić, doktorica Doma zdravlja Tuzla, kaže kako je kao doktorica na specijalizaciji vidjela djecu u čekaonici bolnice i kazala kolegici da joj stanje liči na morbile, tada vjerujući da to nije moguće zbog postojanja vakcine.
„To su djeca koja često zahtijevaju hospitalni tretman, koja imaju komplikacije koje su i životno ugrožavajuće i trajni neurološki deficit mogu imati djeca. Komplikacije koje su, znači, doživotne“, kazala je Mekić.
Objašnjavajući kako je većina djece oboljele od morbila bila nevakcinisana, Mekić kaže kako je važno ispoštovati sve doze vakcine kako bi dijete dobilo imunitet i zaštitilo se od zaraze ili komplikacija.
„Kad vi imate dijete koje je bolesno, a roditelja koji je zbog dezinformiranosti odbio tu vakcinu, nije tu ni malo lagan teret za roditelja da nosi. Jer preuzima odgovornost zato što je neposredno on ugrozio zdravlje svoje djece, bez obzira na stručna savjetovanja od ljekara“, kazala je ona.
Prema podacima Zavoda za javno zdravlje TK, u epidemiji morbila 2023/2024. godine ukupno je hospitalizirano 246 oboljelih osoba, od čega je 187 razvilo neku od komplikacija morbila, dok je od pertusisa u istom periodu oboljelo ukupno 96, od kojih je čak 71 osoba zahtijevala bolničko liječenje.
„Vakcinalni status oboljelih od morbila pokazuje 680 nevakcinisanih, 111 nepoznatih, 24 osobe po jednu dozu vakcine, 12 osoba dvije doze“, navode iz ZZJZ TK.
Tokom 2019. godine od morbila su oboljele ukupno 24 osobe, od kojih je 21 hospitalizovana. Prema vakcinalnom statusu, deset osoba je bilo nevakcinisano, jedno potpuno vakcinisano, šest nepotpuno, te za sedam oboljelih vakcinalni status nije poznat.
U navedenom periodu zabilježen je jedan smrtni ishod bebe starosti do godinu dana, dok je, u epidemiji morbila u 2024. godini, 95,6% oboljele djece bilo nevakcinisano.
„Znači nisu imala nijednu dozu MRP vakcine. Nažalost, u toj epidemiji morbila iz 2024. godine desila su se dva smrtna slučaja, dva mladića od 17–18 godina smrtno su stradala kao posljedica teških komplikacija koje su nastale zbog nevakcinisanja“, pojašnjava Brkić Džambić objašnjavajući da je slična situacija i sa ostalim revakcinama, odnosno da je odaziv vakcinalnim centrima slabiji, zbog čega se propuštene doze ne nadoknađuju u dovoljnoj mjeri.
Ona objašnjava da su nakon epidemije pokrenute intenzivne kampanje nadoknade propuštenih doza vakcina što je dovelo do porasta vakcinalnog obuhvata, ali da se obuhvat u značajnoj mjeri smanjio već sljedeće godine.
„Zbog nepostojanja funkcionalnog sistema aktivnog praćenja i pozivanja djece, 2025. godina opet je dovela do pada vakcinalnog obuhvata pa smo sa 75% došli na 53%, znači mi nemamo tog nekog kontinuiteta“, kazala je ona.
Brkić Džambić objašnjava da je vakcinacija jedna od najvažnijih i najefikasnijih preventivnih mjera u borbi protiv zaraznih bolesti i da svake godine spriječava tri do pet miliona smrti.
„Nažalost, ovi podaci koji mi imamo i podaci o kompletnoj vakcinaciji nam nikako ne idu u prilog kolektivnog imuniteta. Imamo i samo pitanje vremena kada će se opet pojaviti epidemija morbila pošto nam je obuhvat s MRP vakcinom daleko ispod svakog nivoa. Znači, mi trebamo imati iznad 95% obuhvat u ciljnoj grupi, a mi imamo 53 prošle godine“, kazala je ona.
Pad obuhvata dodatno su pratile dezinformacije o MRP vakcini, uključujući tvrdnje da ona izaziva autizam, koje su doprinijele nepovjerenju dijela roditelja prema vakcinaciji.
“Roditelji imaju taj specifičan strah od MRP vakcine, znači priče da vakcina dovodi do autizma su apsolutna laž, vakcina je sigurna, jedna od najsigurnijih vakcina koja postoji u programu obaveznih vakcinacija”, kaže doktorica Brkić Džambić.
MRP vakcina štiti djecu od morbila, rubeole i zaušnjaka. Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) preporučuje dvije doze vakcine koja sadrži komponentu protiv morbila, jer nisu sva djeca nakon prve doze razvila dovoljnu zaštitu. WHO navodi da je u 2025. godini 84 posto djece u svijetu primilo prvu, a 77 posto obje doze vakcine protiv morbila.
WHO i UNICEF navode da je upravo nedovoljan obuhvat vakcinacijom jedan od razloga zbog kojih se epidemije morbila ponovo pojavljuju.
Bez opravdanja za izlaganje djece oboljenjima
Ramiza Muratović je romska medijatorica koja radi s porodicama u Kiseljaku i pomaže im u ostvarivanju prava, među kojima je i pristup zdravstvenim uslugama. Prema njenom iskustvu, jedan od najvećih problema s kojima se porodice suočavaju jeste prijevoz do zdravstvenih ustanova.
“Najveći je problem taj prijevoz, gdje smo imali ljudi koji nemaju auto, nema para za autobus. Ne može otići na pregled. To je problem. Ambulanta radi kod nas od 11.00 do 15.00 sati, ti u slučaju da ne daj bože dijete dobije temperaturu poslije, nešto se desi, trči za Tuzlu. Možda u tom momentu nema čovjek da plati nekom, da ga odvuče, razumijete, to je problem jedini što se tiče ovog pristupa”, kaže Ramiza.
Halida Šećić živi u domaćinstvu sa još 24 člana svoje porodice. Ona je majka desetero djece od kojih ima 13 unučadi. Svi su, prema njenim riječima, redovno vakcinisani.
“Doktori nas zovu dole da idemo za djecu za vakcinu, mi idemo, redovni smo, a dolaze i kod nas ovdje u ambulantu, imamo termine“, kazala je Šećić objašnjavajući da je proces vakcinacije, ali i drugih zdravstvenih usluga, olakšan kada se obavlja u lokalnoj ambulanti za što im nije potrebna vožnja do Tuzle.
Pored nepristupačnosti procesa vakcinacije porodicama iz ruralnih sredina, veliki problem predstavlja i zakazivanje vakcinacije djece zbog organizacije zdravstvenih službi, kaže Brkić Džambić, objašnjavajući da je u zavisnosti od broja timova moguće naručiti dijete na vakcinaciju.
„Ako će roditelj čekati sedmicama ili jedan-dva mjeseca da dođe na termin vakcinacije, naravno, to se potisne, zaboravi se i dijete ostane nevakcinisano. Danas su rijetki domovi zdravlja u kojima vi možete, poput recimo Doma zdravlja Tuzla, ako vaše dijete je zdravo, uzmete dijete, odvedete u vakcinalni centar i tu odmah završite vakcinaciju“, kazala je ona.
Jedan od načina da se ove prepreke prevaziđu jeste približavanje zajednici, što je Misija OSCE-a u BiH uz zdravstvene radnike i romske medijatore uradila u septembru, organizujući predavanja za roditelje kroz razgovor o imunizaciji i vakcinaciju djece, pri čemu je vakcinisano više od 15-oro djece, što predstavlja jednu od najuspješnijih kampanja u zajednici.
Iako zdravstveni radnici ističu važnost odaziva roditelja, dio problema je i u tome što sistem ne uspijeva uvijek pratiti djecu kroz sve faze vakcinacije. Promjene mjesta prebivališta, selidbe, prelazak iz jedne zdravstvene službe u drugu, ali i ulazak djece u školski sistem mogu dovesti do toga da se izgubi kontinuitet u praćenju vakcinalnog statusa, objašnjavaju stručnjaci.
“Mislim da dijete koje dođe kod nas je dijete koje će dobiti sve informacije i dijete koje na kraju ispoštuje većinski dio, jer nekad se izgube ta djeca, ne našim ulogama, nego i tranzicijama, seljenjem i to što prerastu taj vakcinalni dio pa više nama ne dolaze jer budu već školarci”, kaže Mekić.
Jedan od problema je i nedostatak funkcionalnog sistema aktivnog praćenja i pozivanja djece na vakcinaciju. U Federaciji BiH, pa tako i u Tuzlanskom kantonu, ne postoji elektronski sistem koji bi zdravstvenim radnicima omogućio da jednostavno utvrde koje je dijete propustilo određenu dozu. Zbog toga se podaci moraju provjeravati pojedinačno, pregledom vakcinalnih kartona, što je, s obzirom na broj djece, zahtjevan i dugotrajan proces.
“To zahtijeva i vrijeme, zahtijeva angažovanje velikog broja zdravstvenih radnika, a u principu kada bismo imali taj sistem, on bi nam automatski izbacivao kad dijete treba na dozu i automatski pozivao roditelje. Znači, nemamo taj kontinuitet praćenja djece nakon vakcinacije”, objašnjava Brkić Džambić.
WHO je u septembru 2025. objavio da je prema podacima zdravstvenih vlasti obuhvat MRP vakcinom prvom dozom bio 69 posto, dok je za kolektivnu zaštitu potrebno 95 posto. UNICEF je tokom epidemije morbila u BiH upozorio da bolest može imati teške, a ponekad i smrtonosne posljedice, te pozvao roditelje da provjere jesu li djeca primila obje doze MRP vakcine.
„Što se tiče institucija, možda da se vrati opet kao nekad, što su slali pozive za vakcinaciju djece, pa bi i roditelji, vjerujući, više vodili djecu jer često, od problema sa kojima se susreću, vjerovatno ne razmišljaju o vakcinama. Svakom bih roditelju dodijelila karton sa vremenskim okvirom za vakcine i da prati i donese ili dovede dijete da redovno prima vakcine, naravno uz povremenu edukaciju“, poručila je Bajramović.
Brkić Džambić je pozvala roditelje da vakcinišu ili revakcinišu djecu ukoliko to odgađaju kako bi osigurali zdravlje njima, ali i osobama koje zbog drugih oboljenja ili stanja ne mogu biti vakcinisana.
„Sve se propuštene doze mogu nadoknaditi, da odvedu dijete. Vakcinacija ne kreće iz početka, nego tamo gdje smo stali nastavljamo. Na kraju da poručim, da zapravo vakcina štiti pojedinca. Visok obuhvat štiti zajednicu kroz kolektivnu imunizaciju, a imunizacija štiti budućnost naše djece“, poručila je Brkić Džambić.
Ovaj tekst je nastao u saradnji Platforme za istraživačko novinarstvo s Misijom OSCE-a u BiH, Udruženjem Roma „Bolja budućnost“ Tuzla, Domom zdravlja Tuzla i Zavodom za javno zdravstvo Tuzlanskog kantona u kampanji u zajednici s ciljem promocije imunizacije djece i podrške ravnopravnom pristupu preventivnim zdravstvenim uslugama za porodice marginalizovanih grupa.
